IZLETI U LIKU

2016. god.
IZLET U LIKU

Još jedan izlet za pamćenje, ali nikada identičan prethodnom. Tako je bilo posljednjeg vikenda u svibnju o.g. Prva postaja našeg trodnevnog izleta bio je po meni najljepši lički gradić Ogulin, podno Kleka. Ljubazni domaćin dočekao nas je ispred muzeja "Frankopana" gdje smo razgledali stalni postav iz Domovinskog rata, kao i ostale eksponate, mahom vezane uz etnološku baštinu grada i regije kroz povijest. Nastavili smo put prema Marijanskom svetištu Krasno, gdje nas dočekuje vedro lice gđe. Ljubice, sestre pok. svećenika Nikole Komušanca, koji je izgubivši bitku sa teškom bolešću preminuo prošle godine.

Objedovali smo vani "pod zvonom," pojedinci su posjetili mjesnu crkvicu i zapalili svijeće za najmilije. Nastavak puta na temperaturi od oko 30 st. C. dovodi nas u Kuterevo gdje na opće iznenađenje, pa čak i razočarenje pojedinaca, medvjeđa mladunčad zbog vrućine nije htjela izaći iz hladovine i pokazati svu raskoš svojega temperamenta kojim često uveseljavaju posjetitelje. Preko Otočca, dolazimo u Sinac na izvor europske ljepotice Gacke, na Tonkovićevo i Mayerovo vrilo, završetkom fotografiranja u prelijepom ambijentu, upućujemo se još do uzgajališta riječne i potočne pastrve u Sincu. Stižemo konačno u Gospić u motel "Maky", gdje se smještavamo u ugodne sobe uz još ugodniju večeru. Zabavlja nas naš dvojac glazbenika, članova obitelji Devčić.

Drugo jutro, upućujemo se preko Gračaca prema Šibeniku, gdje obilazimo katedralu Sv. Jakova uz kraći obilazak užeg centra grada. Nakon toga, upućujemo se u razgled NP Krka, gdje ostaje najupečatljivija vožnja brodićem do otočića Visovac i nakon toga razgled nezaboravnog Skradinskog Buka. Trećeg dana najveći dio izletnika "slavonskih Ličana", odlučio se za vožnju brodićima po rijeci Lici sve do umjetnog jezera Kruščica., a nakon toga upućujemo se u Donje Pazarište kod starog prijatelja Karla Starčevića u njegovoj poznatoj pivovari Ličanka. Tu su nas već prije podne, preduhitrili Ličani iz Belišća, a dan ranije bili su ovdje i Ličani iz Slav. Broda. Vruća lička janjetina s krumpirima i ogromnim količinama piva bilo je ono, čega će se još dugo pojedinci sjećati iz ovog posjeta našem prijatelju i njegovoj obitelji.

I ovdje smo sjeli u autobus za povratak kući, tek nakon ugodnih taktova glazbenika Devčića, pozdravne govore i zahvale predsjednika društva domaćinu. Vijugavom starom cestom preko Klanca i Perušića izmigoljili smo se, sve do uključenja na autocestu A1, a na dnu autobusa čujem kako netko ispod glasa pjevuši ...."cijele noći ladovina, moje zlato spava"!

Izlet u Liku Izlet u Liku
Izlet u Liku Izlet u Liku
Izlet u Liku Izlet u Liku
Izlet u Liku Izlet u Liku
Izlet u Liku Izlet u Liku
Izlet u Liku  

2015. god.
IZLET U LIKU I NA KORNATE

Posljednji vikend u svibnju članovi LZD „Vila Velebita“ su iskoristili za tradicionalni posjet Lici. I ovoga puta lista putnika je upotpunjena s određenim brojem članica Kluba žena operiranih od raka dojke u Požegi.
Prvog dana putovanja, posjetili su nakon kraćeg zastoja u Slunju ( Rastoke!), Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Zahvaljujući susretljivosti župnika razgledana je crkva s muzejom i pogledan je film o gradnji ovog sakralnog monumenta. Nastavljen je put prema Gračacu i Cerovačkim pećinama. Za mnoge je ovaj dio izleta bio fizički prezahtjevan, pa su neki čak i odustali. Uslijedio je put autobusom u ugodnoj vožnji preko Lovinca i Sv. Roka do Gospića. Smještaj, večera i zabava uz vlastitu glazbu bračnog para Devčić upotpunila je večer.

Drugo jutro nakon doručka, produžili smo vožnju do Zadra, gdje nas je čekao brod za razgled Kornatskog arhipelaga. Cjelodnevno krstarenje po predivnom sunčanom vremenu uz ručak na jednom od otoka, bili su za mnoge nezaboravan doživljaj, a za neke čak i prilika za kupanje.
U večernjim satima vratili smo se u Gospić, sada u hotel „Ante“ u centru grada. Uslijedila je večera i ponovo zabava uz vlastitu glazbu do kasnih večernjih ( a za neke i do ranih jutarnjih sati). Zadnji dan, u nedjelju u jutro, opraštajući se od ljubaznog domaćina , vlasnika hotela, popularnog „ličkog Tuđmana“, uputili smo se na Jadovno na Velebitu, gdje smo na nadmorskoj visini od 800 m ponovo bili ugošćeni u OPG-u obitelji Brkljačić. Razgledana je tzv. „Šaranova jama“ lokalitet iz 2.s.r. poznato stratište nedužnih ljudi, žrtava onoga vremena.
Nakon zakuske i druženja uz glazbu i pjesmu put nas je vodio preko Gospića i Smiljana do Pazarišta, do poznate pivovare „Ličanka“ vl. Karla Starčevića,, našeg starog prijatelja.Tu smo imali za ručak janjetinu s ražnja uz velike količine piva. U kasnim poslijepodnevnim satima put nas je uz kraća zadržavanja vodio do Požege, u koju smo stigli prepuni dojmova u večernjim satima.

Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate
Izlet u Liku i na Kornate Izlet u Liku i na Kornate

2014. god.
Nezaboravan izlet u Liku

U razdoblju od 6-8. lipnja 2014. članovi LZD „VilaVelebita zajedno s članovima Županijske lige za borbu protiv raka iz Požege, posjetili su sjevernu Liku i podvelebitsko primorje, uključujući i otoke Goli i Sv. grgur.

Bio je to izlet za pamćenje o kojemu će se još dugo prepričavati doživljaji s toga trodnevnog puta.
Krenuli smo iz Požege u šest sati u jutro kako bi stigli na Plitvice u zakazano vrijeme i obavili razgled jezera u trajanju od četiri sata. Uključena je tu bila vožnja brodom po jezerima te vožnja vlakom oko jezera. Prije toga obavili smo „ručak“ u prirodi nekoliko km prije Rastoka. „Stradao“ je odojak ponesen u autobusu s kojim je udruga častila.

Nakon Plitvica nastavljen je put do Sinca gdje smo razgledali izvorište Gacke Mayerovo i Tonkovićevo vrilo., da bi nas put odveo vijugavom cestom preko Otočca do Krasnog. Tu smo nakon smještaja u sobe imali posebnu misu koju je vlč. Komušanac ( inače teško bolestan i pod kemoterapijom) održao samo za nas. I ovom prigodom izražavamo mu svoju zahvalnost za sve učinjeno s nadom i vjerom u njegovo konačno ozdravljenje. Uslijedila je večera uz pjesmu i noćenje, a u jutro nas je čekao put preko Oltara do Jurjeva. Tu smo se ukrcali na dva turistička broda i obišli dva poznata Jugokomunistička kazamata Goli otok i Sv. Grgur ( zatvor za žene u doba INForbiroa). Ostali smo osupnuti i zatečeni, snagom vizuelnog svjedočanstva o ostacima toga mučilišta mnogih naših domoljuba i što je najvažnije, brojnih nedužnih ljudi.

Imali smo na Sv. Grguru ručak na otvorenom ( roštilj) i nakon toga u povratku prema Jablancu ( gdje nas je čekao autobus) svratili smo i razgledali najljepši fjord na Jadranu Zavratnicu.

U Jablancu se ukrcavamo na autobus i preko Karlobaga ( gdje smo zastali i popili piće) preko gorskog prevoja Baške Oštarije stižemo u popodnevnim satima u Gospić, na staru destinaciju kod našeg prijatelja Makija. Slijedi smještaj, večera s pjesmom i svirkom, i noćenje. Slijedeće jutro produžavamo nakon doručka u Donje Pazarište kod starog i osvjedočenog prijatelja Karla Starčevića. Tu nas čeka bogata trpeza uz degustaciju više vrsta piva koje nudi njegova pivnica „Ličanka“.

Put nas oko 11 sati vodi preko Štirovače ( jedina prašuma u ovom dijelu Europe!!) do našeg konačnog cilja zadnjeg dana ekskurzije, a to je bio Zavižan. Tu smo ostali zadivljeni krajobrazom i vidikovcem. S najviše kote na visini od oko 1.700 m pruža se predivan pogled prema sjevernom Jadranu i jasno se vide otoci Rab, Cres i Lošinj. Bio je to naš prvi susret s legendarnim čuvarom meterološke postaje Zavižan gosp, Vukušićem kojemu smo poklonili neke naše suvenire, kao i film o Lici i Ličanima u Slavoniji. Ne smijemo zaboraviti napomenuti da nas je tu dočekala pečena janjetina s ražnja, najbolji mogući ručak u ovakvom ambijentu. Društvo je u više razdvojenih grupica razgledalo botanički vrt na Zavižanu i upoznalo s s endimima, dok su drugi ostali uživati u prelijepom pogledu s te najviše kote parka prirode Sjeverni Velebit.

U kasnim popodnevnim satima uz pjesmu, prepuni dojmova, spuštamo se autobusom do Krasnog, gdje se članovi „ekspedicije Lika 2014.“ snabdjevaju sirom u sirani „Runolist“ te se preko Brinja i Karlovca upućujemo kući u Požegu, gdje stižemo oko 22 sata.

Prof.dr.sc. Josip Fajdić

izlet2014

Još slika sa izleta pogledajte u našoj fotogaleriji

 

2013. god.
"VILA VELEBITA" - POSJET LICI 24.-26. svibnja, 2013.

"Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini. Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge, čak i glupe i neuke; i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i nasilne osobe – one su teret duhu. … Putovalo nas je 53. Obišli smo Liku u krug. Krenuli smo u 5 sati i 45 minuta iz Požege. Prvo zaustavljanje je bilo razgledavanje spomen muzeja Domovinskom ratu u Mekušju (Turnju) na otvorenom. U Slunju smo razgledali čarolije slapova Rastoka. U Udbini smo imali zajednički ručak u prirodi, u organizaciji naše udruge, razgledali smo Crkvu hrvatskih mučenika. Pogledali smo izložbu "Crkva hrvatskih mučenika-od ideje do crkve" koju je ovaj muzej realizirao uz suradnju Gospićko-senjske biskupije i Općine Udbina. Na šest panoa prati se posljednjih pet godina od blagoslova kamena temeljca pa do završnog završetka građevinskih radova. Čuli smo najvažnije činjenice vezane za pokretanje ideje biskupa Bogovića od 2002. godine preko naredne godine kada ideju prihvaća HBK, raspisivanja natječaja idejnog rješenja 2004. godine, blagoslova kamena temeljca i gradilišta 2005. godine.

U Lovincu smo imali ugodno druženje s načelnikom općine Hrvojem Račićem uz posjet njihovoj crkvi . Smještaj, večeru i noćenje smo imali u Motelu "Maki"(+++) kod Sokolića, u Gospiću.

U subotu, 25. 6. ujutro, nakon doručka, išli smo u razgled Muzeja Like u Gospiću (stalni postav arheologije Terra viva kojim se objedinjuje sveukupna slika Like od pretpovijesti do konca srednjeg vijeka, odnosno turske vladavine, stalni postav etnografije nalazi se unutar muzejskog dvorišta, u posebnoj, tradicionalnoj ličkoj kući brvnašici sa šimlom kao pokrovom i pripadajućim interijernim uređenjem, koji uz manje izmjene prati tradicionalna događanja tijekom godišnjih doba, stalni galerijski postav pod nazivom Iz fundusa Galerijskog odjela, 19. i 20. stoljeće predstavlja izbor djela iz galerijskog fundusa,( tu su i djela M. Kraljevića), stalni postav iz Kulturno-povijesnog odjela je najviše zastupljen Zbirkom pokućstva koja predstavlja pregled života Gospićana s kraja 19. i početka 20. stoljeća.Muzej posjeduje i stručnu biblioteku.

Kao posebna, ali pripadajuća muzejska jedinica postoji i Memorijalni centar "Nikola Tesla" u Smiljanu koji je otvoren 10. srpnja 2006. godine povodom obilježavanja 150 godina rođenja Nikole Tesle. Razgledali smo obnovljenu Teslinu kuću gdje nam je predstavljen životni put i genijalnost ovog velikog izumitelja, ali i njegovi najznačajniji izumi koji su danas osnova najnovijim tehnologijama.U multimedijalnom centru odgledali smo kratak film o Teslinom životu i radu.

Nadomak Gospića, na samo 4 km udaljenosti nalazi se selo Veliki Žitnik, rodno mjesto velikog Hrvatskog povjesničara "Oca Domovine" Dr. Ante Starčevića, gdje smo posjetiti istoimenu memorijalnu kuću. Uputili smo se u Donje Pazarište u posjet dragim prijateljima, obitelji Karla Starčevića, gdje smo svake godine dočekani i ugošćeni na poseban način. Saznali smo o životnom putu obitelji i o Pivovari da je utemeljena 1997. godine sa sjedištem u Pazarištima – Gospić, da nudi vrhunski domaći proizvod svjetske kvalitete: "Velebitsko pivo" svijetlo i tamno, proizvedeno na prirodni način od pivskog ječma, hmelja, kvasca i nadasve poznate zdrave ličke vode koja izvire u podnožju Velebita, poznatom vrilu Ričina.

Nakon toga podijelili smo se u dvije grupe, jedna je išla na vožnju čamcem po jezeru Krušcica, a druga je razgledala špilju Samograd, (PEĆINSKI PARK GRABOVAČA) Na području parka se nalazi 6 špilja i jedna jama, od kojih je špilja Samograd prva špilja u Hrvatskoj za koju je 1911. godine izrađen geodetski nacrt i jedina špilja u parku koja je elektrificirana i uređena za posjetitelje. Samograd je od velike prirodne i kulturno-povijesne važnosti. O nazivu špilje govori sam toponim SAMOGRAD (sam-stvoren, sam sagrađen-samograd). Najveća je i najprivlačnija špilja na Grabovači, a nalazi se na istočnim padinama brda Grabovača. Duga je 345 m, visina kanala je od 4 m do 30 m, a širina kanala na nekim mjestima od 25-30 m. Odlikuje je bogatstvo i privlačnost kalcitnih tvorevina: stalaktita, stalagmita, sigastih stupova i dva sigasta mosta.Ulaz se nalazi na 675 m nadmorske visine.

Nedjelju, 26. 5. 2013. smo započeli putem prema Gornjem i Donjem Kosinju. Putem smo saznali da je Kosinjska mikroregija je po mnogočemu zanimljiv, pa i jedinstven prostor koji svakog namjernika osvaja svojom iskonskom ljepotom. Od župnika Hodaka koji nam je širom otvorio vrata crkve, životnog prostora i svoje duše, dosta pesimistično raspoložen, između ostalog, i ovo: Povijesne okolnosti su htjele da ostane «neokrznuta» industrijalizacijom i velikim prometnicama; tek sjeveroistočnim rubom doline prolazi željeznica. To je, na žalost, prouzročilo skoro nevjerojatnu depopulaciju, tako je broj stanovnika na početku ovog stoljeća skoro 10 puta manji od onih 12 000 duša koje su živjele na početku prošlog stoljeća. S druge strane, dolina je ostala potpuno nezagađena i čista i blista u svom prirodnom sjaju. Danas je to zasigurno neporeciva komparativna pogodnost kojom se malo koji dio našeg kontinenta može podičiti.

Arheološka nalazišta (Bočaj, Basarica, Lopar, Mlakvena Greda...) svjedoče o životu u dolini još od starorimskog doba. Kosinj kao simbol hrvatske kulture ima svoje mjesto i u Gutenbergovom muzeju u Mainzu.U Gornjem Kosinju je jednobrodna barokna župna crkva Sv. Antuna Padovanskog iz 1692. s poligonalnim svetištem i zvonikom uz pročelje. U crkvi su klasicističke klupe. Pretpostavlja se da je najstarija tiskara na slavenskom jugu . U njoj je najvjerojatnije 1491.tiskan glagoljski brevijar, najstarija knjiga za koju se zna da je tiskana na hrvatskom tlu.
Monumentalni Kosinjski most (dovršen 1936., 70m dug) je jedinstven u svijetu jer je statika mosta građena na udar vodenog vala. Otvori u lukovima nalaze se u funkciji rasterećenja vodenog vala u udaru na most. Projektirao ga je inž. Milivoj Frković. Gradnja je započela 1929., a u prosincu 1936. biva pušten u promet.Dužina mosta s upornjacima iznosi 70 metara. Širina između kamenih parapeta iznosi 5,5 metara.br /> Velečasni je bio posebno pesimističan o opstanku Kosinja, rekavši da je u prošloj godini imao 60 ukopa, jedno vjenčanje i niti jedno krštenje. Kosinj, vjerojatno, čeka potapanje zbog planirane izgradnje HE Senj II.

Iz Kosinja smo išli u Kuterevo u utočište za medvjediće koji su nesretnim slučajem ili uslijed krivolova odvojeni od majke u dobi kad su premaleni za samostalan život. Takvi mladunci, othranjeni uz pomoć i skrb ljudi, ne uspijevaju razviti znanja i vještine potrebne za samostalan život. Stoga nikad ne odlaze u svoja prirodna staništa nego ostaju u utočištu koje je zasad jedinstven ovakav projekt u svijetu. Naime, samo je entuzijazmom nekolicine zaljubljenika i uz svesrdnu pomoć stručnjaka otvoreno prihvatilište za medvjede i uz njega eko/etno-selo namijenjeno turističkim posjetima.Utočištem upravlja udruga građana «Velebitska udruga Kuterevo» (VUK), a znanstveno-stručnu podršku daje stručnjak za zvijeri dr. sci. Đuro Huber iz Zagreba. Put smo nastavili prema Marijanskom Svetištu – Krasno na Velebitu. Krasno je najveće naselje na Velebitu smješteno na 720 nadmorske visine. Netipično je bogato hrvatsko selo, s lijepom perspektivom kao turističko, duhovno i kulturno središte Ličke-senjske županije. Selo ima dvije pilane, šumariju, siranu, destileriju, a središte je i Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Nekada je svetište Majke Božje od Krasna na Velebitu bilo najjače marijansko proštenište u Hrvatskoj, posjećenije od Marije Bistrice i Trsata.
Planinarski dom i meteorološku postaju Zavižan nismo posjetili jer je taj dan palo 20 cm snijega.
Nakon posjete Šumarskom muzeju Krasno, Crkvi, sirani, suvenirnici i dobrom ručku u organizaciji našeg prijatelja, sponzora i turističkog voditelja, Josipa (Joze) Papca, uz pomoć Đ. Devčića, sretni, zadovoljni i puni dojmova uputili smo se u Požegu. Sretno smo se vratili oko 21 sat.

Organizacija i provedba izleta je u potpunosti uspjela na zadovoljstvo svih. To je vjetar u leđa za neko novo putovanje na neka nova mjesta prelijepe Like.

Mirjana Javora, prof.
Tajnica udruge "Vila Velebita"

izlet2009

Još slika u našoj fotogaleriji

 

2012. god.
Posjet članova Vile Velebita Lici od 25. do 27. svibnja 2012.

U periodu od 25-27. svibnja 2012. požeški Ličani, njih ukupno 34, mahom članova LZD "Vila Velebita" i članova njihovih obitelji, posjetilo je Liku. Put je vodio iz Požege preko Krasnog, gdje je društvo boravilo kraće vrijeme, do izvora Gacke Mayerovog i Tonkovićevog vrila u Sincu, a nakon razgleda toga bisera gacke doline, put nas je doveo do starog prijatelja Make Sokolića u Gospiću, gdje smo naišli na standardno gostoprimstvo uz večeru i glazbu.

Drugo jutro smo u pratnji našeg prijatelja Joze Papca krenuli autobusom starom cestom prema Gračacu, a onda smo skrenuli na šumsku cestu prema Alana. Impresivna je bila priroda toga dijela južnog Velebita, posebno predio Tulovih greda gdje smo zastali i obavili slikanje i sjećanje na poginulog viteza Domovinskog rata Damira Tomljanovića – Gavrana koji je poginuo na tom predjelu 1994. god. te mu je u spomen izgrađeno spomen obilježje s kapelicom.

Slijedio je put do Starigrada-Paklenice i smještaj u hotelu Alan. Nakon smještaja uslijedio je nezaboravan izlet brodom ispod starog i novog masleničkog mostam sve do Novigradskog mora i natrag. Slijedi Večera uz glazbu u aranžmanu prijatelja Papca, a drugo jutro povratak dijelom autocestom A1 adijelom starom cestom do Udbine. Bio je to pravi pogodak, jer smo gotovo svi prvi puta tu vidjeli Crkvu hrvatskih mučenika CHM, remek djelu najzaslužnijeg čovjeka za njeno postojanje, a to je Gospićko-senkski biskupo msgr. Mile Bogović. Dra Knezović nas je upoznao s geneologijom njenog nastajanja, vratio nas u povijest hrvatskog stradanja, upoznao s interijerima ovoga velebnogsakralnog objekta, nakon čega smo razmjenom darova i srdačnim oprostom od ovoga skromnog svećenika, nastavili put starom cesto prema Zagrebu, puni dojmova, ali sretni što je obavljen još jedan "zadatak" upoznavanja naših članova s bogatstvm naše Like.

 

2011. god.
IZLET U LIKU  27. I 28. SVIBNJA 2011.
    

U ranim jutarnjim satima 27. svibnja skupina od 53 požeška Ličana među kojima je bilo i djece krenula je autobusom u Liku.
Prvo zastajanje na putu učinili smo u Karlovcu kako bi razgledali muzej Domovinskog rata na otvorenom u Turnju. Impresivna je to izložba topova, tenkova i letjelica kojima se vodio oslobodilački rat za Domovinu.
Nastavak puta nas je vodio do Slunja gdje smo razgledali pravi biser prirode, poznate slapove i mlinice u Rastokama. Tu smo nakon kraćeg razgleda i okrijepe, učinili i prve zajedničke fotografije svih izletnika, nakon čega je uslijedio put prema Plitvicama, inače središnjoj destinaciji prvog dana putovanja. Mnogima je to bio prvi susret s ljepotama plitvičkih jezera. Predivan svibanjski dan nam je omogućio puno uživanje u vožnji motornim brodom po najvećem plitvičkom jezeru Kozjak, nakon čega je uslijedila vožnja vlakom oko jezera. Sve je to bilo "začinjeno" opreznim hodanjem nogostupima oko jezera i preko sedrenih slapova. Imajući u vidu priličan napor koje ovo četverosatno razgledavanje plitvičkih čarolija izaziva kod posjetitelja, nekolicina naših starijih članova se nije usudila upustiti u tu "avanturu".
U rano predvečerje stižemo do našeg odmorišta u restoranu "Maki" u Gospiću, gdje smo nakon smještaja u ugodne sobe i večere, zahvaljujući našim sviračima priredili pravu glazbenu večer u kojoj su nam se pridružili i brojni talijanski turisti smješteni u istom motelu.
Slijedeće jutro je osvanulo s obilnom kišom, ali to nas nije nimalo ometalo da posjetimo memorijalni muzej "Nikola Tesla" u Smiljanu. Poslije toga autobusom produžavamo u pravcu Oštarija i Karlobaga. Zbog lošeg vremena izostalo je zajedničko fotografiranje na Kubusu, inače najvišoj točki te velebitske visoravni. Međutim već u Karlobagu, drugačija vremenska slika, bez kiše! To nam je omogućilo da razgledamo poznati Kapucinski samostan i crkvu sv. Josipa u Karlobagu. O povijesti ovog sakralnog objekta s svim pratećim sadržajima, kojega održavaju i u kojem obitavaju trojica fratara kapucinskog reda, upoznao nas je vrlo susretljivi i elokventni gvardijan fra. Bergovec.
U organizaciji načelnika općine Karlobag, dočekao nas je i ručak u restoranu "Katarina", smještenom na samom ulazu u Karlobag s gospićke strane.
Slijedi poslijepodnevni nastavak puta, sada već po sunčanom vremenu u pravcu Senja, gdje smo detaljno upoznati s poviješću grada i tvrđave Nehaj koju smo razgledali u cijelosti. Kako nas već u ranim večernjim satima čekalo novo druženje u planinskom ambijentu lovačke kuće u Brinju, žurno smo nastavili put autobusom velebitskom vijugavom cestom u pravcu Vratnika. U izvornom prirodnom okruženju uz svijeće, ličku janjetinu i našu slavonsku glazbu, zadržali smo se skoro do pola noći, kada je uslijedio povratak prema Požegi u koju stižemo u nedjelju 29. svibnja u ranim jutarnjim satima. Želimo napomenuti, i ovom prigodom izraziti zahvalnost svih članova naše Udruge gospodinu Jozi Papcu , požežanu na privremenom radu u Gospiću, u čijem smo aranžmanu proveli čitav drugi dan našeg boravka u Lici i podvelebitskom primorju.


izlet2009

Još slika u našoj fotogaleriji
2010. god.
POSJET ČLANOVA VILE VELEBITA LICI 4. I 5. LIPNJA 2010.
    

Upravni odbor naše zajednice upriličio je ponovo posjet za pamćenje starom kraju. Tako su naši članovi ( njih 37) prvi vikend u lipnju iskoristili za posjet Lici. Krenulo se već u ranim jutarnjim satima ispred udruge u pravcu Ogulina. Kratko zadržavanje u centru Ogulina je iskorišteno za razgledavanje i fotografiranje na predjelu zvanom "Đulin ponor". Uslijedio je put u pravcu Bjelolasice, gdje su se naši članovi odmorili i razgledali neke od objekata ovog poznatog sportsko-rekreacijskog centra.

Nastavak puta udobnim autobusom putničke agencije APP –turizam je vodio preko Brinja i Žute Lokve do našeg poznatog Marijanskog svetišta – Krasno.
Razgledavanje Svetišta i kraća okrijepa u restoranu, kao i brojna zajednička i pojedinačna fotografiranja su trajala oko jedan sat, nakon čega smo nastavili put prema Gospiću, gdje nas je čekao dosta opsežan program toga preostalog popodneva. Naime, u ranu poslijepodne smo posjetili rodnu kuću Oca Domovine dr. A. Starčevića u Starom Žitniku, gdje nas je dočekalo ljubazno osoblje gradskog Arhiva Gospića u tradicionalnoj ličkoj narodnoj nošnji. Uz njihovu pomoć, upoznati smo s povijesnim podacima nastanka kuće, kao i sa predmetima koji su izloženi u više prostorija ovog spomen doma.

Po izlasku iz kuće Oca Domovine, već smo žurili u autobus i nastavili prema Donjem Pazarištu u obiteljski pogon našeg osvjedočenog prijatelja gosp. Karla Starčevića za proizvodnju poznatog ličkog piva "Ličanka". Dočekani smo sa ručkom i obiljem piva. Nakon razmjene poklona, prigodnih riječi upućenih s obje strane, te nakon razgledavanja objekta ( kao i novog objekta koji je u izgradnji), nastavili smo povratak u Gospić u ugostiteljstvo "Sokolić", gdje nas je čekala obilna večera kao i smještaj u vrlo udobnim i dobro opremljenim sobama.

Drugi dan u jutro, autobus APP-a nas vozi ravno u Gračac – i to starom cestom preko Bilaja, Metka i Sv. Roka. Posredovanjem i dobrohotnošću našeg prijatelja ing. Joze Papca, zaposlenog u Hrvatskim šumama-Uprava šuma Gospić, imali smo organiziranu posjetu i razgledavanje Cerovačkih pećina. Mnogi od nas su prvi puta u životu upoznati sa ljepotama podzemnih hodnika ovog nedovoljno valoriziranog turističkog lokaliteta. Nakon ručka, nastavljamo put do Obrovca gdje nas uz prelijepo vrijeme u ranim popodnevnim satima čeka brod, kojim se vozimo duž poznate kraške ljepotice Zrmanje, sve do novigradskog mora i natrag. Doživljaj za pamćenje!. Odlazimo u ugostiteljski objekt "Mićanovi dvori" na ranu večeru, nakon koje sjedamo u autobus i nastavljamo povratak preko Korenice i priključkom na autoput, uz kraća zadržavanja putem, sve do Zagreba i Požege.
Dvodnevno putovanje za pamćenje, slijedeće puno iščekivanja.
Josip Fajdić, 2010.

izlet2009

Još slika u našoj fotogaleriji
2009. god.
PLANIRANI POSJET NAŠIH ČLANOVA SJEVERNOJ LICI
    Skupina od 30-tak Ličana i prijatelja Like kao i njihovih potomaka koji su rođeni ovdje u Slavoniji ali „osjećaju pripadnost korjenima“ posjetila je 30 i 31.svibnja 2009. god. predjele sjeverne Like. Najprije smo posjetili Ogulin, čije nam je spomeničke vrednote kao i ostale geografske osobitosti (Đulin ponor, jezero Sabljaci, Klek, Frankopansku kulu i dr.) vrlo uspješno predočio član našeg Upravnog odbora prim. dr. Ivan Ceranić, inače rođeni Ogulinčan. Nakon toga smo autobusom produžili prema Bjelolasici (uz kraće zadržavanje putem radi ručka). Naše je članove planinski predio i arhitektonika ovog sportsko-rekreacijskog centra posve impresionirao. Nakon odmora i kraće zakuske i odmora uz piće na terasi rekreacionog centra, produžili smo prema Svetištu Majke Božje od Krasna na Velebitu, gdje smo stigli oko 16 sati. Nakon smještaja u ugodnim sobama razgledali smo okoliš a pojedinci su navečer nazočili pjevanoj misi.
    Drugo jutro za goste iz Požege je mjesni župnik održao prigodnu misu nakon koje smo krenuli prema Kuterevu. Impresivan je bio za mnoge, a naročito za naše najmlađe članove susret sa mladim medvjedićima i njihovim roditeljima u ograđenom rezervatu u Kuterevu. Svi su se naravno željeli za uspomenu slikati sa tim mirnim životinjama kojima je potrebna svakodnevno sve veća količina odabrane hrane. Stoga smo svi ostavili dobrovoljne novčane priloge, što inače čine svi posjetitelji.
    Nastavak putovanja je bio usmjeren prema Plitvicama. U mjestu Borje u istoimenom Motelu smo ručali i nastavili put prema „Ličkoj kući“ na Plitvicama, gdje su pojedini članovi uspjeli razgledati okoliš sa svim blagodatima koje pruža raskoš prirode.
    Naša slijedeća i ujedno posljedna destinacija na ovom zanimljivom dvodnevnom putu je bio Slunj sa poznatim biserom prirode Rastokama. Nakon obilaska i zajedničkog fotografiranja, nastavili smo put prema kući gdje smo stigli na vrijeme kako bi obavili svoju građansku dužnost glasovanja u drugom krugu za izbor Župana naše Županije.
Tekst: Josip Fajdić

izlet2009


Još slika u našoj fotogaleriji


LIČKO ZAVIČAJNO DRUŠTVO "VILA VELEBITA" POŽEGA      vila-velebita-pozega@vila-velebita-pozega.hr